Željko Mavrović prokomentirao nam je profesionalnog boksača Agrona Smakićija, koji po treći put u karijeri ulazi u MMA kavez, a pričali smo sa Šakom sa Srednjaka i o ostalim aktualnostima...
Voyo u subotu 21. travnja donosi novi MMA spektakl s daškom boksačkog duha.
Bit će to ovog puta u ljubljanskom Tivoliju na WFC 26 Brave eventu, koji će se od 20.00 prenositi UŽIVO na platformi Voyo. Bit će mu to, isto tako, treći nastup u MMA u karijeri (1-1 skor), a suparnik mu je gorostasni Poljak Patryk Dubieila.
Glavna borba večeri je ona između BiH borca Erka Juna i Alžirca Mohameda Saida Maalema.
Osim spomenutog, Mavrović nam je pričao i o novom meču Filipa Hrgovića (17-0, 14 KO), koji službeno ima novi meč. Vraća se Hrga, najbolji hrvatski pofesionalni boksač, u ring 1. lipnja u Rijadu na Matchroom vs. Queensberry: 5v5 priredbi, a protivnik će mu biti britanski boksač, dinamitni Daniel Dubois (20-2, 19 KO). Meč je potvrđen jučer na press konferenciji u Londonu uoči priredbe.
Već neko vrijeme pričalo se o tome da će "El Animal" nastupiti na ovoj priredbi, a sada je stigla i službena potvrda. Posljednji meč odradio je u prosincu prošle godine na "Danu obračuna", također u Rijadu kada je porazio Marka De Morija prekidom u prvoj rundi.
S druge strane ringa, prijetit će mu "Dynamite". On je posljednji meč također odradio na "Danu obračuna" u Rijadu kada je porazio bivšeg protivnika Mirka Cro Copa, Jarrella Millera.
"Daniel Dubois je izuzetno opasan boksač i spada u TOP teškaša svijeta u ovom trenutku. Velika je konkurenija kad znamo da su tu još Fury, Usyk, Wilder, Parker, Zhilei Zhang... veliki uspjeh je biti među TOP 10. U ovom trenutku Hrgović ima ispred sebe veliki izazov", priča nam Mavrović i dodaje:
"Ono što znam, njih dvoje su u nekom trenutku, prije koju godinu i sparirali i mislim da je Hrgović u tom trenutku bio bolji, dominirao je na tim sparinzima. Ja iskreno vjerujem da je Hrga u ovom trenutku još više narastao i napreodovao kao boksač u odnosu na taj trenutak i ima veliku šansu u tom meču."
Mavrović tvrdi kako je Filip Hrgović bolji boksač od Daniela Duboisa...
"Filip Hrgović boksa na većoj distanci, duže udara i ubojitije. Mislim da Hrgović neće dopustiti Duboisu da dođe preblizu".
Naravno, Dynamite je u stanju eksplodirati i raznijeti suparnika udarcima...
"Ono što je za Hrgu opasno je da u nekom trenutku primi Duboisa na sebe, prihvati borbu iz blizine. Tu bi Dubois mogao imati onda šansu", upozorava Mavrović koji nam se prisjetio i svog najjačeg i najboljeg meča u karijeri, onog protiv Lennoxa Lewisa.
Mavrović je 26. rujna 1998. godine u američkom gradu Uncasvilleu boksao za naslov svjetskog prvaka u teškoj kategoriji verzije WBC protiv Britanca Lennoxa Lewisa i izgubio na bodove. Imao ga je na konopcima u 7. rundi, bombardirao ga je, ali Britanca je spasio zvuk gonga.
"Nemam za ničim žaliti u tom meču. Sad kad mi izlaze svi živi klipovi, u ovo tehnološko doba, vidim stalno djeliće tog meča. Često mi izlaze videi. Imao sam dobrih prilika, odboksao sam dobro. U nekim trenucima sam koristio prilike, međutim Lennox je u tom trenutku bio stvarno bolji. Nemam tu što reći. I dan danas, zanimljivo, Lennox kad govori o meču u intervjuima i podcastima, pa čak i u privatnim razgovorima, imao sam priliku čuti ljude koji su ga privatno malo cimnuli, nikad se nije osvrnuo s nekakvim podcjenjivanjem na taj meč i uvijek je koristio hvalospjeve na račun mene i tog meča. Uvijek je priznao da mu je to bio jedan od težih mečeva u životu i da sam ga u ringu pritiskao do posljednjeg atoma njegove snage".
Na internetu smo ponovno naišli na fotografiju na kojoj se vidi kako Željko Mavrović vodi navijanje Armadi na Kantridi.
Bila je to druga službena utakmica hrvatske nogometne reprezentacije koja se igrala 22. prosinca 1990. Izbornik je bio Dražan Jerković, suparnici Rumunji, a vođa navijača na Armadinoj tribini bio je proslavljeni hrvatski boksač...
Reprezentaciju je vodio Dražan Jerković, a Hrvatska je dobila utakmicu 2-0 pogocima Bogdana i Kranjčara. Na ovoj povijesnoj utakmici je bilo skoro desetak tisuća gledatelja. Mavrović je od 1987. do 1991. živio i trenirao u tadašnjem viceprvaku u boksu ondašnje države, klubu B.K. Rijeka, pa ga se često moglo vidjeti na Kantridi...
"Da, davno je to bilo. Krajem 1990. Baš kad se zahuhtavalo. Prije prvih izbora. Tada hrvatska nogometna reprezentacija nije ni postojala. Jer, bili smo još u bivšoj državi i još nisu bili održani ni prvi demokratski izbori. Bila je to jedna politički riskantna utakmica i nije svejedno bilo biti na njoj", objašnjava Željko Mavrović koga smo upitali je li, stoga, odluka da vodi navijanje u jednoj takvoj specifičnoj situaciji, kad su se "bubnjevi" rata čuli u daljini, kad se u Beogradu nije blagonaklono gledalo na izražavanje nacionalnog identiteta i kad je rat kucao na vrata? Jer, nedopustivo je bilo otvoreno pokazivati i ponositi se time da si Hrvat...
"Armada je razmišljala samo, isključivo i izrazito hrvatski, kao i ostale navijačke grupe. Rijeka je tada, s gostoprimstvom te utakmice, napravila veliki iskorak u priznavanju novog ustavnopravnog poretka i nove države. Tada sam boksao u Rijeci i kao klub smo bili visoko plasirani, a imao sam uvid u neke stvari što se tiče tog nacionalnog naboja. Bilo mi je zadovoljstvo i živjeti u Rijeci i biti na toj utakmici", govori Mavrović koji problema nakon utakmice nije imao...
"I na utakmici i kasnije tijekom godina, evo vidimo, sve se po nas Hrvate odvilo dobro. Bio sam s Armadom na tribini, navijao s njima. Bio sam na Dinamovoj utakmici kad su zagrebački plavi razvalili Partizan 5-0. Predsjednik Franjo Tuđman je još bio živ. Jedino na utakmici nisam bio s Torcidom, a volio bih. Jer, tada bih zaokružio da sam bio na utakmici sa svim najvećim našim navijačkim grupama, pratio s njima dvoboj. Jer, moramo mi svi Hrvati poštovati jedni druge. Da na jedan prijateljski i sportski način navijamo svi, svako za svoje. Navijam za dobar nogomet, dobre nogometaše koji daju sve od sebe, za dobru utakmicu u kojima timovi daju najviše u sportskoj izvrsnosti. I naravno, navijam za Hrvatsku iznad svega", zaključio je Željko Mavrović.
