Dvojica riječkih pomoraca, zapovjednik D.J. i prvi časnik Vanja Maričić već su tri mjeseca zatočeni u Angoli pod lažnim optužbama za krađu brodskog goriva. Pomorci su smješteni u katastrofalnim uvjetima, uskraćene su im osnovne informacije, a sudbina im je neizvjesna.
Pomorci tvrde kako policija prije njihova uhićenja i odvođenja u pritvor nije predočila nikakve dokaze koji bi ih stavili u nepovoljnu poziciju. Primoravani su potpisivati dokumente na portugalskom jeziku koji ne razumiju, a hrvatska diplomacija nije učinila gotovo ništa da ih zaštiti od nepravednog progona.
"Mi smo već sad skoro tri mjeseca u pritvoru, nemamo mogućnosti napustiti zemlju. Od informacija šta znamo, dva i pol mjeseca nismo imali nikakve točne i službene informacije od ikoga, nikakvi dokumenti nisu postojali. Zadnje što smo dobili prošli tjedan je bio poziv za sud", priča nam prvi časnik Maričić.
"To je bilo prvi put da smo dobili potvrdu, službenu dokumentaciju, da smo pozvani na sud. Bili smo obavješteni službeno. Prije toga nismo imali nikakve komunikacije sa policijom i našom kompanijom", tvrdi.
Kako su im rekli odvjetnici, postoji mogućnost da pomorci dobiju do osam godina zatvora ili novčanu kaznu koja do sada nije definirana, no, kako tvrdi, gornji iznos kazne bi mogao biti oko 600 tisuća dolara, a donji oko 100-200 tisuća dolara.
Ipak, kaže da su se od ovakve situacije mogli zaštiti i to ne ugovorom od kompanije, nego međunarodnim zakonima što se tiče samih pomoraca. "Prekršeni su međunarodni zakoni vezano za pomorce. U drugim zemljama se ne bi našli u ovoj sitauciji. Pošto smo ovdje, ti međunarodni zakoni, što se tiče pomoraca koji nas zaštićuju od ovakvih situacija, su nevažni. Tako da, sama kompanija kao kompanija ima u ugovoru neku vrstu zaštite, ai ipak međunarodni zakoni o pravima pomoraca su jači od kompanije. Mogli smo se zaštiti na taj način da smo u nekoj drugoj zemlji, ali ovdje međunarodni zakoni nemaju važnosti", tvrdi.
Maričić kaže kako se policija i lokalne vlasti loše odnose prema njima te da ih diskrminiraju. "Mi smo tu samo jedan bankomat, način na koj će se, postoji mogućnost, izvući novac. Prema nama se odnose tako da nas diskriminiraju, drže nas u lošoj atmosferi", priča. Od predstavnika hrvatske službe, kaže, obratili su se veleposlanstvu u Lisabonu koje je nadležno za Angalou jer Hrvatska nema ambasadu u Angoli.
"Na početku smo dobili veliku psihološku pomoć, dostupni su nam 0-24, pomažu. Prema njihovim riječima uputili su sve diplomatske note što su u njihovim mogućnostima. U kontaktu su sa drugim ambasadama tako da su obaviješteni i zabrnuti su sigurno za nas, Pomažu nam najviše oko prijevoda jer su svi dokumenti koje dobivamo na portugalskom, sva ispitivanja su isto na portugalskom.
Oko prijevoda tih službenih dokumenata nam pomažu. Od drugih predstavnika mogu spomenuti Sindikat pomoraca koji nam je pomogao i financijski zato jer je bilo potrebno skupiti novac za platiti odvjetnika, a to je ogromna količina novaca. Pomoću obitelji uspjeli smo nešto skupiti, a dio je uplatio Sindikat pomoraca Hrvatske", priča nam Maričić.
Tvrdi da se vrlo jednostavno može dokazati da nisu skrivili ono što im se stavlja na teret. "Naš brod je radio 44 dana u Angoli. U ta 44 dana izvršen je pregled tankova tri puta - prvi put kad je došao brod, nakon mjesec dana i kad su nas skinuli s broda. Ta tri puta je izvršen detaljan pregled količine goriva u tankovima. To postoje službene zabilježeni zapisi", objašnjava.
Kaže kako su pregledi napravljeni od ljudi van broda i da dokumente koji dokazuju količinu stanja goriva u tankovima imaju u svom posjedu. Jedan od pomoraca tvrdi kako je nemoguće da nitko od inspektora nije primijetio manjak 104 kubika goriva.
"Manjak u tankovima nikad nije pronađen, niti je postojao. Ti dokumenti su matematika i fizika što dokazuju, plus naša svjedočanstva, a još uz to imamo i druge dokumente. Najbitnija su ta tri dokumenta koji nisu napravljeni od naše brodske strane, nego inspektora van broda", tvrdi Maričić.
