Obitelj Ibrahimović živjela je u švedskom Malmöu, u četvrti naseljenoj došljacima iz bivše SFRJ, pa je i Zlatan karijeru počeo u NK Balkanu. Već tada je imao samo jednu želju: postati vrhunski nogometaš.
Završio je samo 9 razreda osnovne škole i prekinuo školovanje. Kako mu uvjeti kod kuće nisu bili bajni zbog neslaganja roditelja, Zlatan je cijele dane napucavao loptu. Majka mu je bila čistačica, a otac je zabavljao doseljenike po nacionalnim klubovima kao pjevač.
Sam Zlatan nije se previše družio ni s Hrvatima ni s Bosancima, a nisu ga previše viđali ni u tamošnjim diskotekama u vrijeme odrastanja i posvećenosti nogometu.
U Švedskoj je njegova biografija Jag ar Zlatan (Ja sam Zlatan) izazvala šok jer je otkrio da ga je otac zapostavljao (bio je alkoholičar), a majka, psihički bolesna, neprestano tukla.
Ni njegov nogometni put nije bio lagan. Tvrdi da su ga odbile i hrvatska i bosanskohercegovačka reprezentacija, te ga je na kraju prigrlila Švedska. Danas je zasigurno jedan od pet najboljih napadača svijeta, o čemu možda najviše može reći njegov čuvar Joe Šimunić u utakmici s Hrvatskom.
"Svi smo samo gledali kako igra profesor Zlatan Ibrahimović, svaka mu čast. Već mi se dugo nije dogodilo da se tako izgubim."
Jedno je sigurno, možda nekima nije simpatičan, ali definitivno već sada spada u rubriku Nogometne legende.
