Još nitko nije ovako sjajno opisao Zdravka Mamića!

Mario Stanić, legendarni nogometaš iz brončane generacije Vatrenih, otvorio je dušu za Sportski.net. Nekadašnji igrač Dinama, Parme i Chelseaja, u razgovoru Jedan na jedan otkrio je sve.

8.3.2012.
10:41
VOYO logo

Nakon aktivne igračke karijere, Mario Stanić, strijelac prvog pogotka hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. protiv Jamajke, 'pozdravio' se sa svim nogometnim aktivnostima. Kako i sam kaže, danas se bavi pametovanjem kad ga netko nazove, ali iz svog kuta promatra sva nogometna zbivanja u Hrvatskoj i svijetu, te o njima, uvjerili smo se, priča bez dlake na jeziku.

Za početak, Vatreni protiv Švedske, nije baš izgledalo dobro. Vaš dojam? Pa dobro, slažem se da nije, ali općenito, u tim prijateljskim utakmicama, koliko god one nekome služile kao pokazatelj forme i kvalitete, mislim da u mnogo navrata mogu biti krivi putokaz. Nemam namjeru braniti igrače, niti njihovu prezentaciju na terenu, koja je bila iznimno loša, ali pošto sam bio igrač, moram reći da je prije takvih utakmica igračima jako teško naći pravi motiv. Prvenstva su pri kraju, oni su fokusirani na završnicu sezone i iskreno, ja nisam ni očekivao nešto spektakularno. Glupo bi bilo raditi dublju analizu. Zašto smo podbacili? Ne znam, ali draže mi je da smo odigrali lošije protiv Švedske, četiri mjeseca prije EURA, nego na samom Europskom prvenstvu. Siguran sam da ova slika koja nam je sada ostala nakon Švedske nije ona koju ćemo gledati u Poljskoj.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Što onda možemo očekivati na EURU, svi se potajno nadamo tom četvrtfinalu, ali skupina i nije baš lagana? Skupina je takva kakva je i time se sada ne treba baviti. Bezveze je pričati, meni paše ovaj ili onaj. Činjenica je da protiv Talijana nikada nismo izgubili, ali to opet ništa ne znači. Prvu utakmicu igramo protiv Iraca, kojih će na stadionu biti 20-30 tisuća. To nam je, navodno, najlakša utakmica, ali uvjeravam vas da će biti izuzetno teško, pogotovo što znamo da ih vodi Trapattoni, koji teži toj tzv. bunker-igri, a nama to nikako ne odgovara. Oni neće riskirati skoro ništa. Ta će utakmica puno toga usmjeriti. Ako ih pobijedimo, možemo se nadati prolasku, ako ne, teško će se biti čupati protiv Talijana i Španjolaca. Najgluplje bi bilo da stožer krene s kalkulacijama, jer nešto takvo vodi u propast i samo prosipa dragocjenu energiju.

Koja je najveća prednost Hrvatske, a gdje je kadar najtanji? Znamo da vučemo probleme po lijevoj strani. To je pozicija koja se već dulje vrijeme provlači kroz medije kao nešto što nam nedostaje, no ne bi bio prvi put da se netko od koga se najmanje očekuje iskaže baš na Europskom prvenstvu. Sve ovisi o trenutnoj formi, motivu i mnogim drugim faktorima. Koja je zapravo to pozicija koja će nama donijeti prednost, a zbog koje pozicije moramo biti oprezni, teško je reći, jer u nogometu zapravo nema prave istine. Ako moram istaknuti nekog, onda je to Luka Modrić, to bi mogla i trebala biti naša prevaga, a problem je lijevi bočni, jer ne znamo tko nam zapravo igra na toj poziciji. Hoće li to igrati Ćorluka ili netko drugi, još uvijek ima vremena za odluku. U četiri mjeseca se u nogometu mnogo toga može promijeniti. Tu je tematiku možda najbolje ostaviti za pred sam kraj prvenstava, kad saznamo listu putnika za EURO. Možda na kraju Bilić vrati Pranjića, koji je u posljednje vrijeme u drugom planu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Zaboraviti ste na Strinića ili ga namjerno niste spomenuli?Strinić je sam po sebi vrlo upitan s obzirom da ga nije bilo u zadnjoj utakmici.

Bilić je opravdao njegovo izostavljanje činjenicom da želi isprobati neke druge opcije. Ako je suditi po zadnjem izboru, mislim da on otpada. Po meni je najbolje rješenje Čarli, koji je protiv Turske odigrao izuzetno dobro. Strinić je puno obećavao, ali u reprezentaciji nije dao ono što se od njega tražilo... U biti, ne znam, malo sam sada ovo zakomplicirao... Teško mi je išta reći kad se ne nalazim s njima na okupljanjima. Ma vidjet ćemo što će Bilić odlučiti na kraju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Možete li usporediti svoju generaciju Vatrenih s ovom današnjom? Ne mogu. Ako je itko protivnik uspoređivanja generacija, onda sam to ja, pogotovo kada je razlika 15 godina. To su totalno različiti igrači, totalno različiti ljudi, u totalno drugom su vremenu odgajani i bilo što da se usporedi potpuno je različito. Nogomet je prije 15 godina bio nešto potpuno drugo. Moja je generacija napravila nešto što je ostalo zapisano u povijesti hrvatskog i svjetskog nogometa, ali moram priznati da je kod naše bronce veliku ulogu igrao i faktor sreće. Sjetimo se, u samim nas je kvalifikacijama spasio Schmeichel svojim obranama protiv Grčke, bez toga ne bismo ni vidjeli Francusku, pa do utakmice protiv Japana u kojoj smo 'visili' zadnjih 10 minuta i svim snagama spašavali gol. To je nogomet, on daje i uzima. Nekada se stvari poslože na najbolji mogući način, a nekada ne.

U kakvom ste odnosu sa Slavenom Bilićem i što mislite o njemu kao izborniku? Naš odnos je OK. Bili smo dobri prijatelji kao igrači, danas se doduše manje viđamo jer su nam se putevi razišli, ali naše prijateljstvo traje i dalje. Slaven Bilić kao izbornik? Hm, mislim da je on klasičan primjer kako stvari u nogometu brzo blijede bez obzira koliko se u danom trenutku činile dugotrajne. Njegova trenutna situacija je vrlo nezgodna, ima jako malo kredibiliteta kad su u pitanju mediji koji samo čekaju njegov krivi potez.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Pa je li on, po Vama, kapacitet za izbornika? To pitanje nitko nije postavio kad smo igrali u Austriji, kad smo se borili za polufinale. Ako je prije četiri godine Slaven bio broj jedan u Hrvatskoj, najtraženiji trener nove generacije, kako je moguće da u tako kratkom roku od euforije dođe do trenera koji je upitne kvalitete i upitnog kapaciteta? Velik dio odgovornosti leži i na samim medijima, koji su naglo digli njegovu karizmu i sposobnost, a sada mu ne daju niti malo kredibiliteta.

No, složit ćete se da mu je i javnost okrenula leđa, posebno nakon kvalifikacija za SP u Južnoj Africi. Slažem se, javnost jest i mora biti najjači sudac. Sjetimo se Cice Kranjčara, koji je dobio otkaz nakon Australije jer nije htio preuzeti krivicu. Javnost mu je odmah zamjerila, nakon čega je ekspresno smijenjen. Moramo priznati da su Vatreni u padu nakon 2008. To je činjenica, dio odgovornosti ide na Bilićevu dušu, ali velik dio leži i na samim igračima. U reprezentaciji igraju gotovo isti igrači zadnje četiri godine, ali oni ne daju ono što su davali prije, nisu onako moćni, a nemaju ni istu reputaciju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Možda se istina krije u tome što od Austrije nemamo Niku Kovača, koji je, sada je već očito, bio srce Vatrenih u prvom Bilićevom ciklusu. Možda, često se to spominjalo, ali ja ne shvaćam u kojem to smjeru ide. Istina, ova reprezentacija nije ista bez Nike Kovača jer je on bio pravi lider, a sada ga nemamo. On je ostavio jedan velik i dubok trag. Međutim ne vidim razlog zašto plakati za nečim što je prošlo svršeno vrijeme? Možemo povlačiti pitanje Prosinečkog, Asanovića ili Bobana, od Jarnija nemamo tako moćnog igrača na lijevoj strani. Što sad to znači? Ako ne zabijemo gol, žalit ćemo za Šukerom. To su pusti alibiji i nemaju veze s realnošću. Imamo ono što imamo i guraj s tim. Ne vidim smisao gubiti energiju po tom pitanju.

Maknimo se malo od reprezentacije. Kako gledate na trenutnu situaciju u HNS-u i događaje koji su posljednjih mjeseci isplivali na površinu? To je nešto što se očito događa dugi niz godina. Možemo zanemariti sve ono što su rekli i ministar Jovanović, i Vlatko Marković, i što kažem ja, ogledalo nogometa je publika. Sve što je u nogometu bitno, sve što je u nogometu sveto, sve stane u jednu riječ – publika, a mi smo svi zajedno to očito zaboravili. Onog trenutka kad su gledatelji napustili nogomet, kad su prvoligaške utakmice svedene na manje od tisuću ljudi, to je bio znak da je došlo do problema. Radilo se u krivom smjeru i izgubio se segment koji će biti najteže vratiti – vjera u nogomet, poštenje, kvalitetu, vodeće ljude, sudačku organizaciju. Ja se slažem da liga nije toliko kvalitetna koliko bi mogla i morala biti, ali ni ovo što imamo nije nekvaliteta za 200 ljudi po utakmici.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I tko je najveći krivac za to? Svi smo krivi, i oni unutra i oni vani, netko više, netko manje. Vodeći ljudi nisu reagirali kad je to bilo potrebno i dobili smo ovo.

Znači, vodstvo HNS-a bi moralo podnijeti ostavke zbog toga? Taj se odgovor sam nameće, najviše su krivi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vlatko Marković to nikad neće priznati. Pa ne bi to nitko priznao, vjerojatno ne bih ni ja. Jako je mali broj ljudi u Hrvatskoj koji bi rušili svoj ego. Vlatko Marković ne želi otići? A tko je to u ovoj zemlji odstupio sa svoje pozicije, a da nije bio primoran? Ja za takav slučaj nisam čuo.

Pa zar nakon svega to nije jedini moralan potez? Pa to on zna! Ja pretpostavljam da znam što je to moralno i ja bih, da sam na njegovom mjestu, sigurno znao odlučiti što napraviti u tom slučaju.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

A da ste sada na njegovom mjestu? Ne mogu ja biti na njegovom mjestu!

Karikiramo. Ha, ha, ha, znam da karikirate i znam da želite od mene izvući odgovor da on treba otići. On najbolje zna što treba napraviti. A iskreno, to uopće nije ni bitno, jer ne postoji šansa da itko išta promijeni u narednih deset godina. Nama treba pozitivna masa ljudi koja će zasukati rukave i navaliti na posao. I opet neće ništa napraviti ako nemaju podršku od vrha države i ako im javnost ne da kredibilitet. Treba im minimalno pet godina da uvjere ljude u poštenje, da ih vrate na stadione. Znači, smjena Markovića i dolazak nekog drugog neće donijeti instant-boljitak. Ja u to ne vjerujem!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ali negdje treba početi. Slažem se. Ali u budućnost hrvatskog nogometa, moram priznati, ne vjerujem. Imamo ligu u kojoj dan-danas ne znamo tko ispada, koliko u toj ligi igra klubova, nemamo model, nemamo ništa, a vi me pitate treba li Marković otići. Ne moram uprijeti prstom u pojedince, jasno se vidi gdje je najveći problem.

Dario Šimić nešto pokušava napraviti s nogometnim sindikatom. Očito ima ljudi koji žele nekakav boljitak hrvatskog nogometa. Da je to bilo pokrenuto prije nekoliko godina, mala je vjerojatnost da bi došlo do afere Offside. Igrači su bili prepušteni sami sebi i nisu imali nekog tko bi ih štitio. Dario Šimić krenuo je u vrlo nezahvalan posao za koji će mu trebati izuzetno puno vremena, strpljenja i živaca da proba napraviti velike pomake. Skidam mu kapu i želim mu svu sreću.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

I hoće li Dario uspjeti? To će pokazati vrijeme. Ja pozdravljam njegovu inicijativu, a je li on kapacitet ili nije, ne znam. Ja znam što ga čeka i nadam se da je dobro procijenio svoje mogućnosti.

U kavom ste odnosu sa Zdravko Mamićem? Ne vidim zašto bih trebao imati odnos s njim. Niti sam ja zaposlen u Dinamu niti sam njihov član. Jedina moja poveznica s Dinamom je ta što sam tamo igrao 1992. i 1993. godine.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da preformuliramo pitanje, što mislite o njemu? Ništa, apsolutno ništa.

Baš ništa? Pa što ću misliti? Sve što Zdravko Mamić radi, radi sebi. Sve što je on u životu napravio, to najbolje govori o njemu samom. Njegova djela, izjave, rezultati, intervjui, čuda, najbolje govore o njemu. To je kraj priče. Isto što o meni govore moje igre na terenu. Pa sad vi ovo protumačite kako hoćete.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čime se danas bavite? Ničim. Evo pametujem kad me tko nazove. Pišem malo i za portal Igralište.hr i nekakva svoja iskustva provlačim kroz kolumne.

Imate li namjeru nastaviti raditi u nogometu, možda kao trener, ili se možda vidite kao jedna od figura u savezu? Definitivno ne!

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Kako danas s odmakom gledate na svoj Chelsea! Klub se trenutno nalazi u problemima. Čujete li se možda s nekim bivšim suigračima?

Slabo. Jedino s Di Matteom, s kojim sam igrao deset godina. Od stare garde se sjećam jedino Terryja i Lamparda, ostalo se sve izmiješalo, izmiksalo. Osoblje u klubu i treneri, sve se promijenilo. Abramovič je bio tamo tek godinu dana kad sam ja bio u klubu. Nije mi drago što se stvari u klubu svako malo mijenjaju, ali očito imaju sredstava za priuštiti si takvo nešto. No, česte smjene trenera, promjene igrača govore o tome da i dalje nemaju pravu politiku. Vodstvo kluba još uvijek funkcionira na način – želimo rezultate odmah, čak bih rekao jučer, a ne sutra. Vrlo je teško raditi u takvoj atmosferi.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Real i Barça? Kao klub više volim Real, a Barceloni se divim. Ovo što Barça igra je nešto posebno. Oni mogu ne osvojiti Ligu prvaka, mogu biti drugi, treći ili sedmi u prvenstvu, ali oni su za mene definitivno najbolja momčad svijeta.

Ronaldo ili Messi? Vrlo su slični i vrlo su različiti. Više sam simpatizer Messija, ali takvu glad za golovima, takvu glad za trofejima kakvu ima Ronaldo, to može biti poučno za sve mlade nogometaše. Što je sve napravio, a s kojim motivom i dalje nastupa iz utakmice u utakmicu, to je impresivno.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Gajin svet
fnc 15
Hell's kitchen
Brak na prvu
Azbuka našeg života
default_cta
Cijena strasti
Tajne vinove loze
Ljubavna zamka
Smrt u raju
Pevačica
default_cta
Obiteljske tajne
Brak na prvu Australija
Sumrak saga: Mladi mjesec
Playmobil
Volio bih da sam ovdje
default_cta
VOYO logo