Sportski.net

Četrdesetogodišnji španjolski ultramaratonac Ricardo Abad u nedjelju je završio svoju čudesnu misiju otrčavši čak 500 maratona u 500 dana. Nevjerojatan uspjeh još fascinantnijim čini podatak da čovjek pritom nije propustio niti jedan jedini radni dan na svom poslu u tvornici, a trčao je i kad mu je umro otac.

Prvog listopada 2010. godine Ricardo Abad je krenuo u fantastičan projekt isplaniravši da će u 500 idućih dana otrčati po jednu punu maratonsku utrku dnevno.

Godinu dana kasnije u Madridu je proslavio ulazak u Guinnessovu knjigu rekorda otrčavši 366. maraton u jednako toliko dana, dok je u nedjelju u Barceloni misiju priveo kraju otrčavši 500. dan uzastopno dionicu od 42.195 metara.



S osmijehom na licu ovaj je Navarac, koji u tom razdoblju nije propustio niti jedan radni dan na poslu, u ponedjeljak donirao 13.000 eura Navarskoj udruzi za pomoć osobama s poteškoćama u mentalnom razvoju. To je uoči početka misije i bio njegov plan. Donirao je sav novac koji je prikupio od sponzora.

"Kako se osjećam fizički? Sasvim dobro i sasvim spremno za novih pet stotina maratona", rekao je Navarac i na čuđenje svih otišao otrčati novu maratonsku dionicu, ovaj put neslužbeno.



Mislio je ozbiljno: 500 otrčanih punih maratonskih dionica, tijekom kojih je trčao kroz svih 50 španjolskih pokrajina, Abadu nije dosta. U planu ima novi projekt kojem se želi posvetiti: novu dionicu od 500 maratona u 500 dana, samo što bi njih otrčao kroz pet kontinenata izvan Europe. Za ispunjenje tog cilja treba između 60 i 80 tisuća eura. Novca nema pa je upomoć pozvao sponzore davši im rok od stotinu dana da se jave. Ne skupi li novac do svibnja, odustat će od svog plana. Ukoliko se situacija riješi pozitivno, odmah će otići trčati 500 dana oko svijeta sve do, kako planira, 26. lipnja 2013. godine.

Tijekom svog pothvata prešao je 21.100 kilometara, što odgovara pravocrtnom putu od Madrida do Hong Konga. Promijenio je tijekom njega 25 pari tenisica, te nije posustajao niti u trenucima kad je trpio najveće bolove u mišićima i zglobovima, kao niti na dan kad mu je preminuo otac. Redovito je radio osam sati u tvornici i trčao dodatna četiri, koliko mu je u prosjeku trebalo za svladavanje jedne dionice. Vikendom, blagdanima i tijekom godišnjeg odmora, odlazio je trčati u udaljenije krajeve.

"Koji je ključ za izdržljivost? Imati zdravu glavu i misliti na lijepe stvari u teškim trenucima", zaključio je.