Sportski.net

Oni koji pišu vremeplove moraju imati i godina i sjećanja. Bilo je to prije 36 godina, u tadašnjoj državi se isto živjelo za i od nogometa. Jugoslavenska reprezentacija se točno prije 36 godina grčevito borila kako bi se plasirala na svjetsku smotru u Njemačkoj 1974. godine.

Dvije su sličice, dvije utakmice ostale u sjećanju svima koji su se tada zanimali za noogmet. Uostalom, ne treba te ljude optuživati da su navijali za Jugoslaviju, pa i da jesu, takvo je bilo vrijeme, a ljudi su u voljeli nogomet, voljeli dobre igrače i u tome nije bilo ničeg lošeg. Kako to vole neki natuknuti, možda i sada zbog ovoga vremeplova...



Dakle, 19. prosinca 1973. u svojoj kvalifikacijskoj skupini Jugoslavija je igrala protiv Grčke u gostima, na stadionu Kairakaskaki u Pireju. Za direktan prolaz na SP trebala joj je pobjeda s tri gola razlike, dok bi joj dva gola donijela tzv. majstoricu protiv Španjolske. Svaki drugi rezultat Jugoslaviju je bacao – van.

I lijepo je počelo u Grčkoj, na brzinu je Jugoslavija povela 2:0, čekao se treći pogodak i zaključenje utakmice te slavlje. Prva dva gola bila su djelo Stanislava Karasija i Dušana Bajevića.

Promašene su neke šanse, a onda je Josip Katalinski vraćao loptu Enveru Mariću, tako jako i nespretno da je najlakšu loptu na svijetu posve neometan zabio iza leđa Veležovog vratara.

Bio je to šok koji je pokosio reprezentativce. Grci su iskoristili taj sveopći metež i izjednačili. Ode svjetsko prvenstvo u Nedođiju, urlao je radijski komentator, koji je bio pesimističan i kad je u 62. minuti pogodak postigao Ivica Šurjak.

Napadi su trajali pola sata, jalovi i slabi, a tada je u posljednjoj minuti, nakon jednog kornera, u petercu Grka nastala silna strka i gužva, nije se znalo tko koga udara, nije se ni lopta vidjela, osim kada je osvanula u mreži. To je bilo veliko oduševljenja, a analizom usporene snimke otkrilo se da je gol postigao Stanislav Karasi.

Naslov u Vjesniku glasio je "Konac djelo Karasi", bio je to naslov godine, a Jugoslavije je izborila majstoricu u Frankfurtu dva mjeseca kasnije u veljači 1974. godine.

Legenda kaže da Josip Katalinski nekoliko dana prije te utakmicenije mogao usnuti, a kad je zaspao pričao je da je sanjao kako opet postiže autogol. Silno se bojao greške, koja bi ga, sam je tvrdio, uništila za cijeli život.

• Gol Josipa Katalinskog protiv Španjolske u majstorici

Na toj utakmici na čuvenom Waldstadonu u Frankfurtu Jugoslavija je imala veliku podršku navijača, no Španjolci su isto imali sjajnu momčad i praktički su bili favoriti.

Utakmica je bila oprezna s obje strane sve dok se nije dogodio gol, jedini na toj utakmici. A zabio ga je baš pospani i neispavani, te nesretan i zbunjen Josip Katalinki, Škija kako su ga zvali još u njegovom Željezničaru.

Prekršaj za Jugoslaviju je dosuđen s lijeve strane, Brane Oblak se pravio da će izvesti slobodan udarac, no natrčao je odjednom Iko Buljan i nabacio u srce kaznenog prostora.

Tu je Katalinski koji se kao centarhalf na prekidu uključio u napad, skočio, loptu je obranio vratar Iribar, a odbijenu je u padu Katalinski zabio u vrh mreže. On sam nije vjerovao da mu se to dogodilo, grimasa na njegovom licu pokazivala je sav njegov bivši očaj i sadašnju sreću.

Jugoslavija je otišla na svjetsku smotru, tamo se pokazala nedoraslom za veće rezultate, iako je najprije igrala lijepih 0:0 s Brazilom, pa je nabila Zair s 9:0 i remizirala sa Škotima.

• Jugoslavenska reprezentacija na SP-u 1974. godine

U drugom krugu tri identinčna poraza, protiv Poljske, Švedske i Zapadne Njemačke s 1:2 i 'marš kući' - ne pjevajući. Igrači su se međusobno posvađali zbog neisplaćenih premija, jedna dobra generacija nije napravila ništa osim što je ostala upamćena po ove dvije kvallifikacijske utakmice, a 'selektor' Miljan Miljanić dugo je trpio kritike zbog predugih i teških priprema.

U Ateni Jugoslavija je igrala u sastavu:

Marić, Buljan, Hadžiabdić, Pavlović, Katalinski, Jerković (Šurjak), Petković, Karasi, Bajević, Ačimović i Džajić (Petrović).

U Frankfurtu je Jugoslavija protiv Španjolske igrala u sljedećoj postavi:

Marić, Buljan, Hadžiabdić, Oblak, Katalinski, Bogićević, Petković, Karasi, Šurjak Ačimović i Džajić.

U Sportskom vremeplovu još možete pročitati:

VIDEO: Kako su na Poljudu klali pijetla i razbili Spurse!
Priča o frajerima zagrebačkog hokeja!
Pele u Maksimiru uoči utakmice godine!