Sportski.net

Peta europska smotra nogometaša 1976. godine u sjećanju je starijim pristalicama nogometa na ovim prostorima. Tadašnja reprezentacija Jugoslavije kroz teške kvalifikacije izborila je finalni turnir, jer tada se završnica održavala sa svega četiri momčadi, i to na domaćem terenu, na stadionima u Beogradu i Zagrebu.

Jugoslavija je kroz kvalifikacije, pod vodstvom Ante Mladinića nadvisila Švedsku, Sjevernu Irsku Norvešku i Wales. Završnicu su osigurale SR Njemačka, Jugoslavija, Čehoslovačka i Nizozemska. Favorit je bila Njemačka, aktualni svjetski prvak, a odmah do njega puno prognoza išlo je i na Nizozemsku, viceprvaku sa svjetske smotre u Njemačkoj dvije godine ranije. No, Jugoslavija je slovila kao momčad koja u polufinalu može iznenaditi Njemačku, tim više što je Mladinićeva momčad igrala sjajno kroz kvalifikacije, kao i zbog
činjenica da će igrati na domaćem terenu.

U prvoj polufinalnoj utakmici, pred gotovo sto tisuća ljudi na beogradskoj Marakani, bilo je dramatično sve do zadnjih sekundi. U nadahnutom nastupu u prvome poluvremenu Jugoslavija je vodila sa 2:0. Strijelci su bili Popivoda (20) i Džajić (30), a Nijemce je izluđivao Slaviša Žungul kojeg je Mladinić nenadano postavio u momčad. Uostalom, pogledajte njegovu asistenciju za prvi gol Popivode.



No, Njemačka se nije predavala, u nastavku je stisnula iz sve snage, a u igru je ušao mladi Dieter Muller koji se kasnije pokazao kao pravim 'krvnikom' za Mladinićevu momčad.
Najprije je smanjio Flohe (65), a Muller je u 80. minuti izjednačio rezultat. Velikih kritika je bilo tada prema vrataru Ognjenu Petroviću iz Crvene zvezde. U produžecima su Nijemci 'namirisali krv' i krenuli žestoko, što je i rezultiralo s nova dva pogotka, baš Dietera Mullera, za konačnih 4:2 za Nijemce.

Porozna jugoslavenska obrana poništila je sve dobro što je napravio napad. Razočaranje je bilo golemo, nikoga više nije zanimala utakmica za 3. mjesto. A suparnik u dvoboju za 3. mjesto bila je Nizozemska koja je u polufinalu, u Zagrebu, neočekivano poražena protiv Čehoslovačke. U regularnom dijelu bilo je 1:1, a pobjedonosni pogodak za Čehoslovačku je postigao Nehoda, dočim je vratar Viktor bio proglašen igračem utakmice, on je Nizozemcima obranio nekoliko zicera.



Taj dvoboj za 3. mjesto, Jugoslavije i Nizozemske, odigrao se u Zagrebu na maksimirskom stadionu. Pred samo desetak tisuća ljudi, jer razočaranje nakon poraza protiv Njemačke, iako se imala 2:0 prednost, nikako nije bilo manje. Nizozemska je bila bolja momčad od Jugoslavije, nesumnjivo, na brzinu je povela sa 2:0 pogocima Geelsa (27) i Willy van der Kherkhofa (39).

Jugoslavija je uspjela izjednačiti golovima Katalinskog (39) i Džajića (82) pa je i ova utakmica morala u produžetke. Tamo je Jugoslaviji presudio Geels u 107. minuti. Osvajanje četvrtog mjesto doživljeno je kao veliko, veliko razočaranje. Finale je bilo također zanimljivo, mnogi su ga nazvali – epskim. I također je i finale završilo – produžecima, pa čak i jedanaestercima. Sve četiri utakmica na finalnom turniru tog Europskog prvenstva otišle su u produžetke.



Dakle, u finalu Čehoslovačka je golovima Jana Svehlika i Karola Dobiasa brzo povela 2:0, ali su Nijemci opet preko Dietera Mullera i Bernda Hölzenbeina uspjeli izjednačiti 2:2. Iznova su Nijemci pokazali svoju upornost, no nije im pomoglo. Čehoslovačka momčad igrala je nadahnuto i u produžecima je imala više prigoda, no do 120. minute ipak nije bilo pogodaka.



Pristupilo se izvođenju jedanaesteraca gdje su reprezentativci Čehoslovačke bili uspješniji,a pobjedonosni pogodak čuvenom njemačkom vrataru Seppu Maieru postigao je Panenka i to riskantnim udarcem po sredini vratiju, potkopanom loptom, dočim se Maier prethodno bacio u stranu. U počast takvom majstorskom golu iz jedanaesterca taj se udarac i danas u suvremenom nogometom naziva u opisima sportskih novinara – panenkom! Snimke s te završnice europske smotre su jako dobre, pogledajte ih, i tada se igrao dobar nogomet.